Ovoga ljeta su se u centru grada (kod Name) mogle čuti neke Tiersenove stvari iz filma Amelie. Grad je očito bio spreman za njegov nastup. A Tvornica?! Tvornica je bila dupkom puna i rasprodana danima prije koncerta.

Red se protegnuo od ulaza do ulaza kroz dugačku zmiju uz rub Šubićeve...ima li to veze s obaveznim protokolom pri ulasku?!? Vjerojatno. Iskreno, voljela bih da je ako je već bilo očekivano 1500 ljudi, da je koncert premiješten u neki adekvatniji prostor, no to nije na meni, već organizatoru.

Garderoba je bila puna, a ti se dušo snađi...tu je vladala totalna dezorganizacija, ali vjerujem da bi se svakome bilo teško snaći sa više od tisuću kaputa. Još jedna zamjerka wc-u koji je u priličnom lošem stanju. A ono što je zaista bitno? Zvuk je bio više nego zadovoljavajuć, a Tiersen i podrška Lonski fenomenalni.

Minute su prolazile kao sekunde, čas u grmljavini, čas u smiraju. Tiersenova glazba nas je sve uspavljivala, zatim naglo razbuđivala. Zaboravljena je bila bol u kržima, gripe i viroze, dječica i dadilje, tekući računi i krediti...sve je bilo manje važno. Jedino što je imalo smisla je slijedeći ton, slijedeći zvuk, slijedeći trenutak, slijedeća nota.

Hvala Vam gospodine Tiersen, dođite nam opet!

foto: M. Mihaljevic