Koliko je zadovoljan riječkim noćnim životom i što misli o »narodnjačkim« klubovima, neka su od pitanja koja smo ovim povodom postavili riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu. 
    Koliko ste upoznati sa činjenicom da se u centru Rijeke nalazi nekoliko »narodnjačkih« klubova?

    – Osobno u takve klubove ne odlazim, no čuo sam da postoje i ne mogu reći da sam sretan zbog toga. Ne zato što mislim da ne trebaju postojati i nisam za zabrane, nego jednostavno zato što smatram da ne predstavljaju ono što čini glazbenu orijentaciju Rijeke. Razočaran sam odlukom Brodokomerc Foruma koji je svoj prostor u strogom centru grada iznajmio upravo za klub takvog sadržaja. Rijeka već nekoliko desetaka godina nosi pečat grada s kvalitetnom glazbenom scenom na kojoj dominiraju rock i jazz, zasigurno ne »narodnjaci«. Ali, čim takvi klubovi postoje, znači da i u Rijeci postoji publika koju to zanima.
   
Protiv »narodnjaka«
Što mislite o toj navali »narodnjaka«? Je li uzela maha ili, po vama, situacija još nije zabrinjavajuća?
    – Ne mislim da su »narodnjaci« uzeli maha, a vjerujem da ni neće. Možda situacija jest zabrinjavajuća, ovisno iz kojeg kuta gledate, ali sa svojeg mjesta i dalje ću činiti sve što mogu da »narodnjaci« ne preuzmu stvar. Mislim da Riječani ipak u velikom broju posjećuju mjesta kao što su Stereo, Palach, Arca Fiumana, jazz klub Tunel... O tim se prostorima piše, u njima se okupljaju mladi ljudi i mislim da je vrsta zabave koja se u tim klubovima nudi ipak ono što je dominantno u Rijeci. No, pitate li me ovo kao gradonačelnika, aludirajući da bih mogao nešto učiniti po pitanju »narodnjačkih« klubova, želim pojasniti da u poslovnim prostorima kojima upravlja Grad Rijeka možemo utjecati na sadržaj, no kad se radi o privatnim prostorima Grad ne može puno učiniti. Ne može zatvoriti takva mjesta niti može niti smije inzistirati na promjeni sadržaja u prostoru. To jednostavno nije u našoj nadležnosti. Ali, naravno, možemo, s druge strane, još snažnije podržavati drugačije programe i drugačije klubove.
   
Raduje me Korzo noću
Jeste li, općenito, zadovoljni ponudom mjesta za izlaske u gradu?
    – Jesam. Uvijek, kada o tome razmišljam, sjetim se Rijeke od prije osam-devet godina i više. Tada se zabava događala uglavnom u Opatiji, a naš se grad spremao na počinak već oko 10 navečer. Postojalo je nešto kafića, klub Palach u silaznoj putanji i bilo je sporadičnih pokušaja da se profiliraju neka nova mjesta za mlade... No, mislim da je danas situacija puno bolja i raduje me Korzo koje je krcato i danju i noću.
    Što vam smeta, a što, prema vašem mišljenju, nedostaje u ponudi? Što bi možda trebalo promijeniti?
    – Ne mogu reći da mi u ponudi išta smeta, iako bih stvarno volio da u centru grada nema »narodnjačkih« klubova. Mislim da nam nedostaje još koje mjesto za koncertne sadržaje, možda neki veći prostor. A i fali nam još ljudi koji bi se bavili organizacijom većih koncerata. Grad u tome pomaže koliko može, no nije uloga Grada dovoditi zvijezde u Rijeku. Također, mislim da i riječki ugostitelji mogu ponuditi više glazbe koja se izvodi uživo u svojim prostorima, angažirati neke manje jazz ili rock bendove. Vjerujem da bi Riječani to pozdravili jer to mogu biti zanimljivi sadržaji ili barem zanimljiviji od puštanja CD-a. Ali, generalno gledano, zadovoljan sam i kao gradonačelnik i osobno. Mislim da su zadovoljni i Riječani. No, ponavljam, uvijek trebamo htjeti i više i bolje.

Riječani slušaju i sviraju rock
   
    Je li ponuda sadržaja vezanih uz noćni život u skladu s politikom Grada? Ima li Grad neke sadržaje koje preferira, odnosno daje im prednost u odnosu na druge?
    – Grad je dosadašnjom politikom podupiranja pojedinih sadržaja, financiranjem pojedinih programa i suorganizacijom različitih manifestacija pokazao koje sadržaje preferira. Mislim da smo poslali jasnu poruku u kojem smjeru želimo razvijati Rijeku i da je ta poruka naišla na odobravanje građana. Riječka glazbena scena neizostavni je dio riječkog identiteta. Rock, jazz i kvalitetni pop, kao i alternativa, programi su koje Grad podržava i želi podržavati. Tu se radi o dvostrukim razlozima. Najprije, Riječani, da se tako izrazim, slušaju i sviraju rock, a drugi je razlog taj da je Rijeka i na razini Hrvatske prepoznata kao grad kvalitetne glazbe. Glupo bi bilo odricati se toga. U Rijeku trebamo dovoditi kvalitetne bendove koji sviraju ove vrste glazbe, dati još prostora afirmiranim riječkim bendovima, ali i pronaći način za razvoj demo scene. Grad je u tom smislu dao prostore skloništa na Kozali za vježbu mladih bendova. Također, sufinanciramo Hartera festival, RiRock festival, Priredbu, programe u Palachu, neke programe u Stereu i Tunelu, snimanje i izdavanje albuma nekih riječkih bendova... Mislim da doista pokazujemo da ne preferiramo »narodnjake«, nego ono što pripada autentičnoj riječkoj priči i onome što se na nju može nadovezati. A mislim i da su »narodnjaci« toga svjesni. 
   
KAD KLUBOVI POLAKO ZATVARAJU VRATA, PRED TAKSISTIMA JE NAJVIŠE POSLA
    Nakon vožnje, dečki vole pobjeći
   
    Oko dva-tri ujutro, kad klubovi polako zatvaraju vrata, neki imaju najviše posla. Radi se o taksistima koji u to vrijeme uglavnom dežuraju na Žabici koja se preko noći pretvara u opskrbno središte grada.
    – Nisam imao većih problema s mušterijama. Dok ljudi nisu agresivni, sve je OK. Najgore što se može dogoditi je da pobjegnu, dogodilo mi se to par puta. Jednom su mi pobjegli na Drenovi, četiri dečka su mi pobjegla u Dragi... Siječanj je općenito loš mjesec što se prometa tiče, kolege znaju biti i do dvanaest sati bez prometa. Špica je između dva i četiri-pet ujutro, četvrtkom, petkom i subotom, otkriva nam naš sugovornik, dugogodišnji profesionalni vozač Mato Pelikan.
    Što se cijena tiče, situacija je sljedeća: vožnja do pet km plaća se 20 kuna, 10 kilometara stoji 48, a 15 kilometara 78 kuna, s tim je da noćna tarifa 20 posto skuplja. Kako doznajemo od taksista, koje smo prošle subote zatekli na Žabici, najveći problem u njihovom poslu predstavlja koncesija, odnosno to što je mnogi nemaju i rade na crno, što se slabo kontrolira.
    – Nedavno je bila inspekcija i ulovila neke ljude, ali oni opet rade. U Zagrebu ne možeš kupiti tabelu »taxi« bez da imaš koncesiju, a tu dođeš na Preluk i kupiš je za par stotina kuna. Grad bi trebao poraditi na kontroli, policija bi trebala kazniti one koji dolaze raditi na crno. Kao taksisti rade i dečki od dvadeset godina, bez iskustva, a bilo je čak i onih koji rade, a imaju zabranu vožnje, zaključuju naši sugovornici.

izvor: Novi list